Kulturna i povijesna baština

Mjesto Pirovac

Mjesto Pirovac srednjovjekovno je naselje i utvrda najstarijeg hrvatskog plemstva. Nosilo je ime Zlosela, Slosella, Slosslein, Izlus(e)l do 1931. godine. Prvi puta se spominje 1298. kao posjed hrvatske velikaške obitelji Šubić (XI.-XIV. st.) koja je bila u rodbinskoj vezi s hrvatskim kraljevima Dmitrom Zvonimirom i Petrom Krešimirom IV. Dosadašnje spoznaje upućuju na vezu ovoga mjesta s templarskim uporištem na Vranskom jezeru.

Templarska tvrđava u Vrani

Kralj Dmitar Zvonimir ustupio je papi samostan svetog Grgura u Vrani kao hospicij. U njemu, po prijepisu prisege Dmitra Zvonimira, nalazile su se dvije zlatne krune s draguljima. Pretpostavka je da su to krune kraljeva Tomislava i Stjepana Držislava o kojima stoljećima kruže legende u hrvatskom narodu.

Prvi spomen Pirovca kao Slosleina/Slosella se veže u vrijeme križarskih ratova kada je u blizini Pirovca, na Vranskom jezeru, postojalo jako uporište vitezova templara, a tim putem uz obalu su se tisuće i tisuće vitezova avanturista iz cijele Europe spuštali u Svetu zemlju.

Stari grad

Na kartama iz XVI. i XVII. st. Pirovac se označava kao Sloßeln, Sloslein što na njemačkom znači inačicu od umanjenice riječi Dvorac, Dvorci, Dvorčići kojih ima puno u okolici Pirovca. Sloßeln je najvjerojatnije u puku evoluirao u Zlosela. Ne treba isključiti ni mogućnost da je i Pirovac bio svojevrsna "utvrda/dvorac na moru" nekog od hrvatskih kraljeva, potom i za templare s Vranskog jezera.

Do sredine XIX. st. Pirovac je bio otočić opasan zidinama, na kojeg se pokretnim mostom preko Vrata sela ulazilo u naselje. Nasipavanjem početkom XX. stoljeća postaje dijelom kopna a Vrata sela postaju uspomena na razdoblje borbe mještana s Osmanlijskim osvajačem, kojemu su hrabri Pirovčani stoljećima pružali žestok otpor i koji nikad nije uspio trajno prodrijeti preko tih zidina.

Dvorac obitelji Draganić-Vrančić (XV. st.)

Grofovska obitelj Draganići kao šibensko plemstvo koje potječe od plemenitog roda hrvatskih feudalnih velikaša Šubića (XI.-XIV. st.). 1503./1506. godine kupili su Pirovac od grofovske obitelji Mišić s kojom su bili u rodbinskoj vezi i sagradili mjesnu crkvu. Također su povećali i nadogradili kupljeni dvorac. Vanjskom fasadom i štukaturama uredili su ga u neorenesansnom stilu s maurskim utjecajem u rješenju dimnjaka. U ovom dvorcu su stoljećima čuvani vrijedni predmeti i dokumenti značajni za hrvatsku povijest (oporuka Fausta Vrančića, povelje europskih vladara, Tizianov portret Fausta Vrančića, umjetnička djela Andrije Medulića/Andrea Schiavonea...). Također, tu je bila smještena vrijedna obiteljska knjižnica.

Dvorac su posjetili mnogi uglednici minulih vremena, među njima su i civilni upravitelj Dalmacije Vincenzo Dandolo, upravitelj Ilirskih pokrajina maršal Auguste Frédéric Louis Viesse de Marmont, autor knjige Put po Dalmaciji/Viaggio in Dalmazia Alberto Fortis, književnik Ante Marinović, znameniti talijanski geolog Giovanni Arduino, dužnosnik i putopisac Giacomo de Concina i mnogi drugi uglednici prošlih vremena.

Crkva Gospe Karmelske

Crkva Gospe Karmelske nalazi se u staroj jezgri mjesta, sagrađena je 1506. godine a rekonstruirana u XVIII. st. u baroknom stilu. Podigla ju je plemenita obitelj Draganić. Na njezinom pročelju nalazi se kip anđela Gabrijela, rad Bonina da Milano. Smatra se da su ovaj Boninov rad i kip Majke Božje koji se nalazi na groblju Sv. Jurja, pripadali kompoziciji Navještenja te se pretpostavlja da su prvotno stajala na stupovima uz zapadni portal šibenske katedrale.

Vrata sela

Vrata sela s ostacima zidina iz XVI. st. Podignuo ih je 1505. g. grof Petar Draganić radi obrane od Turaka. Znameniti branitelj Mihovil Urem, kapetan Pirovca sredinom XVII. st. Polijevao je vrelim uljem s vrha zidina osmanlijske osvajače, natjeravši ih u bijeg. Nakon toga su se u Dalmaciji prepričavale priče i pjevale narodne pjesme, pretvorene u legendu o tom podvigu, koji je rastjerao neprijatelja i spasio Pirovac. Također, na Vratima sela u njihovom dnu uklesan je templarski križ.

Na Vratima sela, centru društvenog života, stoljećima su se u poslijepodnevnim satima a naročito nedjeljom skupljali mještani gdje su se družili, dogovarali zajedničke poslove, trgovinu, rješavali obiteljske poslove i drugo. Svake večeri nakon mise na Vratima sela pojavio bi se gospodar Pirovca grof Draganić-Vrančić, kojeg su svi mještani pozdravljali skidanjem kape i srdačnim pozdravima. Tako je bilo sve do posljednjeg gospodara Pirovca Ljubomira Draganića-Vrančića koji je krajem Prvog svjetskog rata rasprodao cijelo imanje i preselio se u Zagreb s cijelom obitelji.

Groblje i gotička crkvica Sv. Jurja (XV. st.)

Najstarije sačuvano groblje u Pirovcu. U crkvici se nalaze drveni oltari sa uljanim sakralnim slikama, što je bila značajka gotike. U grobljanskoj kapeli plemenite obitelji Draganić-Vrančić nalazi se gotički sarkofag s reljefnim prikazom Majke Božje, rad kipara Bonina da Milana (1429.). Smatra se da su oba Boninova rada koja se danas nalaze u Pirovcu pripadala kompoziciji Navještenja, te se pretpostavlja da su prvotno stajala na stupovima uz zapadni portal šibenske katedrale.

Na bočnom ulazu u kapelicu uklesan je glagoljski natpis iz 1495. godine koji svjedoči o višestoljetnoj uporabi starog hrvatskog pisma glagoljice. Natpis bilježi dovršenje građevinskog ili klesarskog rada majstora Mihovila na crkvi. Prema prezimenu moguće je da je to šibenski klesar, majstor Mihovil sin Jakova, koji tih godina radi u Zadru gdje se 1485. udružuje sa Zadraninom majstorom Mihovilom Radovanom, a 1488. sa Splićaninom, majstorom Petrom Meštrovićem.

Crkva Svetog Jurja u polju (XV. ili XVI.)

Udaljena je od Pirovca 6 kilometara i služila je kao crkva za mještane poljoprivrednike u Pirovačkom polju, koji su prije, za vrijeme i nakon rada imali potrebu obaviti vjerske obrede u obliku raznih pobožnosti, molitve i slično. U neposrednoj blizini crkvice nalazi se i starohrvatsko groblje.

Utvrda u Kašiću sa vidikovcem

Utvrda u Kašiću sa vidikovcem radi se o jednoj od brojnih srednjovjekovnih fortifikacijskih utvrda, koje su bile raspoređene s relativno pravilnim razmacima od područja Dalmacije sve do grada Karlovca, odnosno pratile su nemirnu, nepostojanu i promjenjivu trojnu granicu zvanu Triplex Confinum, između Osmanilijskog carstva, Republike Venecije i Austro-Ugarske. Putem tih utvrda noću su se prenosili vatrenim signalima od utvrde do utvrde, od južne do središnje Hrvatske u samo nekoliko sati informacije o kretanju neprijateljske vojske, što je omogućavalo brzu pripremu i organizaciju obrane od iznenadnog napada neprijateljskog osvajača.

Piramidalni spomenik

Vezano uz promjenu imena mjesta, te uz proslavu 1000-te obljetnice krunidbe hrvatskog Kralja Tomislava, u Pirovcu je podignut spomenik u obliku piramide, na kome je upisan tekst:
“Historičkim imenom Pirovac, za viteštvo prozvano od Turaka – Zlosela, postavi spomen za vrijeme narodnog kralja Aleksandra, svom prvom hrvatskom kralju Tomislavu 925 – 1925.”

Spomenik, kao i ploča na Vratima sela otkriveni su 1930. godine što koincidira s promjenom imena mjesta iz Zlosela u Pirovac. Monumentalnošću piramidalnog oblika spomenika sugerirao se značaj obljetnice, kao i povezanost Pirovca sa hrvatskom političkom poviješću.

Ostaci staroga franjevačkog samostana (1511.)

Nalaze se na otoku Sv. Stjepana ili Sustipancu. U Pirovačkom zaljevu, ispred samog mjesta nalazi se otočić Sustipanac, kojeg mještani stoljećima zovu Mojster. Na otoku su pronađeni ostaci rimske civilizacije. Ime Mojster se povezuje s magister (poglavar templarske pokrajine). I zaista, preko puta Sustipanca, uz obalu postoji lokalitet Porat, na kojemu nema nikakvih ostataka naselja, međutim njegovo ime upućuje na postojanje luke o kojoj su pisali povjesničari, pretpostavljajući da je na tom području morala postojati, za prihvat robe koja je dolazila morskim putem i potom se prevozila do jezera, zatim jezerom do templarske utvrde na Vrani.

Novija istraživanja u Velikoj Britaniji govore o tome da je Engleski kralj Rikard Lavljeg srca, vraćajući se iz križarskih ratova iz Svete zemlje posjetio Dubrovnik, Split, Zadar, Pulu, Trst. Budući da je Rikard Lavljeg srca bio vitez templar i znameniti vojskovođa, logično je da je posjetio utvrdu templara na Vrani, koja je bila upravno središte templarskog reda u cijeloj tadašnjoj Ugarskoj i tu neko vrijeme ostao. Mogao je odsjesti samo na tri mjesta, na otoku Mojsteru (Sustipanac), u Slossleinu (Dvorčićima) današnjem Pirovcu ili u templarskom dvorcu na Vrani.

Crkvica Sv. Martina, groblje, ostaci rimskih građevina i solane

Crkva je vjerojatno sagrađena s istom namjerom kao i Crkva Svetog Jurja u polju (XV. ili XVI.). Arheološka pripremna ispitivanja cijelog područja današnje Općine Pirovac rezultirala su otkrivanjem brojnih lokaliteta iz različitih razdoblja ljudske povijesti, međutim malo je tih istraživanja ostvareno do kraja. Ipak, sa sigurnošću se može tvrditi da su na samom kraju Pirovačkog zaljeva pronađeni u moru stupovi koji svjedoče o postojanju rimske solane i njezinih pratećih objekata, što pored znamenitog maslinarstva i vinogradarstva ovoga kraja svjedoči i o višetisućljetnoj organiziranoj privrednoj djelatnosti na tome području. Također, pred pola stoljeća, znanstvenici su otkrili izuzetnu ljekovitost blata koje se tu nalazi, što u budućnosti otvara mogućnosti novih oblika zdravstvenog turizma. Također, na sjevero-istočnoj strani crkvice nalaze se grobovi sa uklesanim znakovljem koje svjedoči da su tu pokopani vitezovi.

Znamenite ličnosti Pirovca

Opat grof Petar Jeronim Draganić Vrančić (1738.-1821.)

Newsletter